Magyar Magyar

Prvi stalni most preko Dunava u Budimpešti: lančani most Széchenyi ukrašen ogromnim kamenim lavovima

Lančani mostBudimpešta Okolica Budimpešte

Što bi mogao biti jedan od najljepših simbola Budimpešte, ako ne lančani most Széchenyi? Premda i sam prizor prvoga stalnoga dunavskog mosta u Budimpešti govori sam za sebe, vrijedi zaviriti kroz „ključanicu povijesti“ kako biste uistinu mogli vrjednovati ovo djelo. Da vidimo! 

Idejni tvorac mosta u svakodnevnom jeziku nazivan samo Lančanim mostom je bio István Széchenyi, kojega zahvaljujući svojoj značajnoj političkoj, kulturnoj i gospodarskoj ulozi i danas nazivaju „najvećim Mađarom“. Premda je neprijeporno da je povezivanje Budima i Pešte iz više razloga postalo sve više goruće u 19. stoljeću, međutim, gradnji mosta je pridonijelo i Széchenyijevo osobno iskustvo: grof je u prosincu 1820. na vijest o smrti svojega oca iz Debrecina požurio u Beč, međutim prelazak preko Dunava je za nekoliko dana odložilo nevrijeme. Vjerojatno je tada sazrjela u Széchenyiju pomisao na izgradnju jednog stalnoga mosta, „Stapanje domovine i njena srca rascijepljenog Dunavom“, koji bi imao namjenu ostvariti neometani promet između istočnog i zapadnog dijela države. 

Kome možemo zahvaliti Lančani most?

Istaknuto djelo 19. stoljeća, Lančani most, dugo je vremena bio jedini stalni dunavski most u Budimpešti. Tvorac ideje je bio István Széchenyi, projektant William Tierney Clark a izvođač radova Adam Clark, veliki dio financiranja je, pak, preuzeo na sebe bankar György Sina. Most je sagrađen između 1839. i 1849., četiri kamena lava na dva kraja mosta je izradio kipar János Marschalkó. 

Nemilosrdna sudbina, divan rezultat

Predivan Lančani most, koji ne smije nedostajati niti iz jednog materijala za prikaz Mađarske, ima uistinu potresno povijesno zaleđe. Bez da ulazimo u detalje, prikupili smo po točkama što vrijedi znati kada posjetite ovu zadivljujuću atrakciju: Godine 1848., jednu godinu prije završetka gradnje potezni lanac kolotura se otkinuo i za sobom povuklo radno premošćenje, kao i ljude koji su na njemu stajali, među njima i Istvána Széchenyija. Premda je veliki broj njih isplivao na obalu, na žalost jedan je radnik poginuo, što je na izvjesno vrijeme prekinulo radove na izgradnji.  Također je i oslobodilačka borba protiv Habsburškoga Carstva započeta 1848. omela gradnju mosta: čas je jedna a čas druga strana željela - s manje ili više uspjeha - minirati ga radi zaustavljanja neprijateljskih trupa. Otvaranje mosta godine 1849. odvijalo se u okviru poprilično ponižavajuće ceremonije: „proslavu“ je predvodio austrijski vojskovođa Haynau, koji je dva tjedna prije toga dao pogubiti 12 mađarskih časnika branitelja, čiju je uspomenu mađarsko povijesno pamćenje sačuvalo pod imenom „aradski mučenici“.  Stoga događaj otvaranja nije bio osobito veseo - mali je bio i broj sudionika, a među njima nije bio niti tvorac ideje István Széchenyi. Štoviše, što se toga tiče, on nije niti jednom prešao preko mosta, naime tada je već bio na liječenju u jednoj psihijatrijskoj ustanovi, gdje kasnije i okončao svoj život.  Sljedeća je katastrofa zadesila most tijekom drugog svjetskog rata, kada su ga 1945. njemačke trupe u povlačenju minirale.  Ponovno sagrađeni most je predan 1949., stotinu godina nakon prve predaje mosta.

Čuvena legenda o jeziku lavova

Najčuvenija legenda koja se vezuje uz most se tiče ogromnih skulptura lavova postavljenih s dva kraja mosta. Dugo vremena se pričalo da je tvorac lavova János Marschalkó zaboravio životinjama isklesati jezik, a kada su na to umjetniku skrenuli pozornost, od sramote je izvršio samoubojstvo. Dobra je vijest da je to samo jedna legenda: lavovi zapravo imaju jezike, možete ih i pogledati ako zavirite u usta kamenome grabežljivcu.  

KREĆITE SE KAO MJEŠTANI