Kavane povijesnog ugođaja u Budimpešti

Elegantnu kavanu na trgu Vörösmarty otvorio je Henrik Kugler, 1858., istu je kasnije preuzeo njegov poslovni partner Emil Gerbeaud. Prostoru sa svim obilježjima slastičarnice i kavane, koji je od 1948. do 1984. godine bio poznat pod imenom Vörösmarty, vraćeno je izvorno ime Gerbeaud, i danas, na prestižnim međunarodnim top-listama predstavlja mađarsku kavansku kulturu. 

Kavana osnovana 1887. godine, ušla je u povijest mađarske književnosti kada je ovdje, 1908. godine, osnovano vrlo utjecajno glasilo mađarske književnosti i javnog života - Nyugat. Posjećivali su je najveći umjetnici tog doba, Babits je, na primjer, ovdje zaprosio Ilonu Tanner (Török Sophie). No, stalni gosti bili su i Frigyes Karinthy, Géza Gárdonyi, Kálmán Mikszáth, Gyula Krúdy, Dezső Kosztolányi, Zsigmond Móricz, Géza Csáth i Lőrinc Szabó. Ipak, poslijeratna javnost nije tolerirala građansku kavanu posebne patine, pa su je 1949. godine zatvorili. Ovaj se prostor koristio u mnoge svrhe, od doma kulture, pa do sveučilišnog kluba Sveučilišta Eötvös Loránd. Sve dok 2000., vrativši svoj nekadašnji sjaj, ona je ponovno otvorila svoja vrata kao kavana. 

Posebno mjesto u nizu legendarnih kavana zauzima New York, osnovan 1894. godine, koji je uspio preživjeti i „zlatno doba“ kavana. U “zlatno doba” početkom 20. stoljeća svakodnevni gosti su ovdje bili članovi redakcije Pesti Napló, Nyugat, Est-lapok, a redoviti gosti su bili Pál Szinyei Merse i Jenő Heltai. Prema knjizi posjetitelja kavanu su posjetili i Josephine Baker, Thomas Mann ili Maurice Ravel. Iako se u ovoj prostoriji i nakon Drugog svjetskog rata nalazila kavana, prvobitni sjaj joj je vraćen tek 2006. godine. 

Kavana, otvorena u bivšoj palači Szenes, najprije je nosila naziv Kis-Gerbeaud, a potom Művész Cukrászda, te dostojna svom imenu, slovila je, a i danas slovi kao omiljeno mjesto u krugu ljudi iz sfere umjetnosti. Nekada su ovdje, primjerice, Iván Mándy i János Pilinszky uživali u ukusnoj kavi i kolačima, a danas u kavani često možete sresti zvijezde budimpeštanskih kazališta. 

Nije samo peštanska strana Budimpešte bila puna legendarnih kavana, takvih patiniranih i ugodnih mjesta bilo je i u Budimu. Primjerice Hadik, koji je osnovan 1906. godine, ali je u stvarnosti postao poznat tek 20-ih godina, a prema onodobnim izvještajima nije bio toliko poznat po kavi, koliko po svojim poznatim gostima, poput Zsigmonda Móricza, Dezsőa Kosztolányija, Frigyesa Karinthyja ili Milana Füsta. Ponovo je otvoren 2010.