.svg){kind=icon}
Iako su Rimljani, osvajači provincije Panonija, kult kupanja i vode ponijeli iz Italije, s jedne strane su ovdje su naišli na dobar prijem, a druge strane, pronašli su prirodne ljekovite vode. Kupanje nije bilo strano ni Mađarima, osvajačima Karpatskog bazena, i dok su se premještali, njihovo plemstvo je nosilo sa sobom prenosive kade od kože. Prema Galeottu Marziju, na dvoru kralja Matije Korvina gosti iz daleka bili su pozivani u parnu kupelj.
Od turskih do ljekovitih kupelji
Turci su došli na naše teritorije također s ozbiljnim kultom kupanja, i u tadašnjem Budimu, Egeru i drugim dijelovima zemlje otvorili su mnogo turskih kupelji. Mnoga od njih (kao što su Kupalište Rudas, Kupalište Király ili Kupalište Milosrdnih Veli Bej) i danas se mogu posjećivati, čije usluge kombiniraju prednosti i usluge tradicionalnih turskih kupelji i modernih toplica, od masaže do klasičnog hamama. Nešto se ipak nije promijenilo, ta mjesta su i danas prostor za tjelesnu i psihičku obnovu čovjeka.
Liječnici u Habsburškom Carstvu također su koristili termalne vode za liječenje. Aristokracija Austro-Ugarske Monarhije, ali i pripadnici srednje klase višeg statusa, sve je više odmarala u toplicama od Opatije pa do Herkulove kupelji (Baile Herculane). Iako je Mađarska odlukom Trianonskog ugovora izgubila mnoge poznate toplice u zemlji, toplice Hévíz i Hajdúszoboszló i dalje zauzimaju dostojno mjesto u europskoj kulturi kupanja.