Dižite sidro! Pravac Dunakanyar (Okuka Dunava)!

Polazište za dulju turu može biti naprimjer Óbuda. Za napuštanje grada ovdje stoji na raspolaganju nekoliko vrsta prijevoznih sredstava. Polazeći prema sjeveru od stupova mosta Árpád s Budimske strane dolazite na područje koje je bilo popularno već i kod Rimljana koji su ovdje bili stacionirani, zbog čega ćete naletjeti na ruševine nekadašnjeg legionarskog logora u kojem je bilo smješteno 6000 vojnika. Dva preostala amfiteatra iz tog vremena koja su služila zabavi stoje tamo i danas. Nadalje, ovdje je stajalo i Thermae Maiores, ili kupalište o kojem je nove informacije donijelo arheološko iskopavanje iz 2006. godine. Na primjer, u rezidenciji tadašnjeg rimskog namjesnika otkriveni su tragovi kanalizacije i podnog grijanja. Palača cara Hadrijana površine od 10.000 četvornih metara nalazila se na današnjem Hajógyári-szigetu (Brodogradilišni otok) na kojem se danas održava najpoznatiji glazbeni festival u Mađarskoj. U kasnijim stoljećima razina Dunava je porasla kao posljedica određenih klimatskih promjena, pa je provincijski garnizonski centar polako raselio. 

Inače je Óbuda (Stari Budim) dugo vremena bila samostalno naselje i tek je 1873. godine spojena s Budimpeštom. Ovaj dio grada karakterizira arhitektura predgrađa, gradnja prizemnica, a u brojnim slučajevima sačuvane su mnoge tradicionalne ulične strukturne jedinice. Tada je Óbuda proživljavala svoj drugi procvat, kad su se ovdje sastajale bezbrojne poznate ličnosti tog doba, plemstvo i pisci. Njihove likove je, između ostalih, ovjekovječio Gyula Krúdy, koji ih je u tom kraju sve poznavao, od kavalira koji su glodali velike kosti sa srži i usput su pijuckali kadarku ispod pergola gostionica, do lijepih žena koje su ljuljale bokovima po kamenim ulicama. Ovu gastronomsku baštinu lokalno stanovništvo i dalje vjerno čuva, a ovdje ćete pronaći bezbroj restorana s „kariranim“ stolnjacima. Ovdje ćete naći i mađarske okuse u modernijem bistro obliku, te i malo dalje, na Rómaiju (Rimskoj obali). Római-part (Rimska obala) je jedan od rijetkih dijelova obala Dunava u gradu gdje se do rijeke može doći u njezinom prirodnom okruženju. Ovdje ćete naletjeti na bezbroj obalnih zalogajnica i BBQ terasa na otvorenom. Ako dolazite na obali, vrijedi se zaustaviti i točno ispred Római obale, te pogledati industrijske zgrade nekadašnje plinske tvornice i pripadajućeg ureda, gdje se također možete upoznati sa svakodnevnim životom onih koji su nekada ovdje živjeli. 

Poslije Római obale, iza mosta Megyeri koji označava granicu između Glavnoga grada i Budakalásza, na rukavcu Dunava kod Szentendre nalazi se otok Lupa koji je prava vremenska kapsula koja nas vraća u 30-e godine zbog brojnih vikendica građenih u Bauhaus stilu. Nije ni čudo što se ovdje ništa ne mijenja, jer se na otok može doći samo čamcem. Sljedeća stanica na kojoj se svakako vrijedi zaustaviti, jet Szentendre (Senandrija). Svojim uskim kamenim uličicama, brojnim crkvicama, šarenim kućama i korzom uz Dunav grad je savršeno odredište za ljubitelje umjetnosti, kao i za one željne romantične šetnje. U Umjetničkom mlinu, u Muzeju Ferenczy i u brojnim galerijama grada uvijek se može naći neka dobra likovna izložba, u malenim zanatskim trgovinama možete naći iznimne darove, a u ulicama s mediteranskom atmosferom mame vas slastičarnice u koje je vrijedno sjesti i popiti kavu. Ovdje je moguće sjesti na Mahart PassNave Hop on - Hop off nature liniju za krstarenje po Dunakanyaru. Vrijeme putovanja brodom na ruti Szentendre - Leányfalu - Tahitótfalu –Visegrád iznosi otprilike 2 sata. Ako krenete ovom granom Dunava, izostavit ćete Dunakeszi, Horány, Göd, Surány, Sződliget, Vác, Verőce, ali na drugoj grani ne plove kruzeri, a da ne spominjemo da morate ostaviti dovoljno znamenitosti za razgledavanje za sljedeće putovanje. 

S druge strane otoka Szentendrei - odnosno na njegovom sjevernom vrhu, jer je na njegovom južnom kraju je sam grad Senandrija (Szentendre) - nalazi se otočki vrh Kisoroszi, jedna od najugodnijih dijelova obale, prošarana pješčanim dinama i besplatnom plažom na Dunavu. Ovdje ćete imati osjećaj kao da ste u potpunosti okruženi vodom, jer se rijeka ovdje razdvaja u dva kraka. Nasuprot Szigetcsúcsu na vrhu brda visokom 378 metara, nalazi se vidikovac Zsitvay Nagyvillám, a iza njega Visegrád. Odavde i s tvrđave se pruža pogled koji oduzima dah, jer se s oba mjesta vidi cijeli Dunakanyar. Važnost područja Višegrada prvi se put povećala tijekom rimske vladavine, budući da je duž (ratne) ceste koja vodi do Esztergoma (Ostrogon) bio izgrađen čitav lanac stražarskih kula. Višegradska tvrđava sama po sebi može predstavljati putovanje kroz vrijeme, u srednji vijek. Dvostruki sustav utvrde koji se sastojao od Citadele i Donjeg dvorca izgradio je kralj Béla IV. nedugo nakon invazije Tatara u vrijeme oko 1250-1260. godine. Izvorno su ta dva dijela bila povezana pregradnim zidom u dolini ojačani kulama, koji se protezao sve do karaule izgrađene na obali Dunava. 

Kasnije je kralj Karlo I. Robert iz dinastije Anžuvinaca proširio je tvrđavu nakon što je 1323. godine svoje kraljevsko sjedište preselio ovdje iz Temišvara. Štoviše, odavde potiče porijeklo izraza Višegradska trojka, koji izražava jedinstvo zemalja regije, budući da se 1335. godine ovdje dogodio poznati kraljevski sastanak uz sudjelovanje mađarskog kralja Karla l. Roberta, češkog kralja Ivana Luksemburškog i kralja Poljske Kazimira lll Velikog. Tada je između triju zemalja uspostavljeno trajno savezništvo i trgovinska suradnja. Međutim, tvrđava je u ozbiljnu palaču pretvorena tek stotinu godina kasnije, u vrijeme našega kralja Ludovika I Velikog. Suprotno polako uspostavljenoj tradiciji, Sigismund Luksemburški je pak svoj dvor preselio u Budim, tako da je u nedostatku kraljevske vlasti zgrada postala sve nevažnija. Zapuštenu je palaču obnovio kralj Matija Korvin nakon 1476. godine. Na građevini izgrađenoj u kasnogotičkom stilu tada su se pojavili prvi elementi renesansnoga stila, praktički prvi put na svijetu neposredno odmah izvan Italije, koja se smatrala kolijevkom novog stila. Naravno, s Beatrice Aragonske u dvoru to više i nije toliko iznenađujuće. Do turskog osvajanja 1544. godine palača je bila provincijska rezidencija mađarskih kraljeva. Ova građevina u tursko je doba bila uništena, a potom sredinom 18. stoljeća su je srušili. Na samo 10 minuta hoda od Kraljevske palače nalazi se Salomonov toranj, nazvan po kralju Salomonu, koji je ovdje bio zatvoren. Izvorni toranj je pojačao kralj Karlo l. Robert, a u obrambene svrhe na gornjoj terasi tornja postavio je bacačke strojeve. Novac koji je uveo i koji je čuvao svoju vrijednost, kovan je ovdje. Ukoliko ćete ovdje doći s djecom, svakako biste trebali staviti na listu želja i viteške turnire, koji se organiziraju u donjem tornju, kao i Povijesno igralište kralja Matijaša Korvina! 

Ako imate malo više vremena, možete pješačiti do livade Telgárthy (2,5 km) u dolini potoka Apátkúti i razgledati obližnji biljni vrt Miklós Bertényi, ili nekoliko ribnjaka u blizini s pastrvama, kao i ribarsko jezero, slap Ördögmalom, te izvor Magda i izvor Kaán. Možda bi se mogli nekoliko puta spustiti bob stazom, koja je otvorena i zimi i ljeti, a u kojoj odrasli uživaju podjednako kao i djeca. Ali onaj tko žudi za više adrenalina od ovog, trebao bi pokušati spustiti se niz lokalnu canopy stazu (žičanim užetom). Ukoliko ste stigli brodom, možete krenuti iz iste luke, ali drugim brodom. Krstarenje Dunakanyarom izuzetno je popularno, polasci su vikendom svaka dva sata na relaciji Višegrad-Nagymaros-Dömös-Zebegény-Dömös-Nagymaros-Visegrád. Ova brodska linija prinudno je zaživjela kada su prije nekoliko godina željezničke pruge, koje su prolazile sjevernom obalom Dunava, i autocesta blokirane odronom. U to vrijeme brod je bio jedino prometno sredstvo koje je mogao zaobići dio zahvaćen odronom. Inače, ova je pruga puštena u promet 1851. godine, kao produžetak prve mađarske željezničke pruge između Pešte i Váca prema Párkánynáni! U svakom slučaju, krstarenje se pokazalo kao dobro rješenje i preživjelo je, a sada na drugu obalu možete prijeći ne samo s lokalnim trajektima. Nagymaros, na primjer, ima lijepu kosu obalu i izvrsne restorane i slastičarnice. Stoga se ovdje vrijedi odmoriti i nadoknaditi energiju potrošenu na putu. 

Sljedeća stanica na turi s brodom je Dömös koji je poznat po tome što odavde započinje poučna staza u klanac Rám, s kojeg se možete okrenuti za povratak kod gornjeg odmorišta kroz jarak Lukács u dolinu izvora Szőke, te odande nazad za Dömös. Usput možete vidjeti i ostatke utvrde iz doba Arpadovića na vrhu brda koje se uzdiže između klanca Rám i jarka Lukács. Unatoč strmim dijelovima, tura se jednostavno može završiti i duga je 7 kilometara. Ali s istog mjesta možete krenuti i na dulju rutu koja vodi od gornjeg odmorišta klanca Rám do Dobogókőa, zatim do Prédikálószéka i vraća se u Dömös duž stijenja Vadálló. Kako je Dunakanyar bio popularno boravište kraljeva iz dinastije Arpadovića, ni Dömös nije bio izostavljen. Jedno od naših najranijih sačuvanih spomenika Dömösa je župa smještena na obronku koji se uzdiže iznad grada. Bazilika, koju je osnovao kraljević Almoš, mlađi brat kralja Kolomana, sagrađena je 1107. godine pod glavnim svetištem zajedno s dvoranskom kriptom. Župa je funkcionirala do kraja srednjeg vijeka, unatoč tome što je bila u vrlo lošem stanju jer su je Tatari spalili. Od nekadašnje crkve i nekadašnjeg kraljevskog dvorca na južnoj strani i od zgrada župe ostali su samo temeljni zidovi, ali crkva podignuta ispod svetišta je preživjela gotovo netaknuta. Prvo naselje nakon Dömösa je Pilismarót, a s druge strane rijeke nalazi se Zebegény. 

Prirodne ljepote Zebegénya i njegova izgrađena okolina također su zadivljujuće. Budimpeštansko se građanstvo zaljubilo u značajke naselja na prijelazu dvaju stoljeća, što je rezultiralo s nekoliko privlačnih vila, poput zgrade sadašnje Dječje kolonije József Ferencz ili dvorcem Dőry izgrađenog u eklektičnom stilu 1910-ih godina, koji ima prekrasne stube na obali rijeke. Samo naselje od obale je odvojeno željezničkim mostom sa sedam otvora. Kada se most prijeđe, pred Vama se otvara sjenoviti gradić s nevjerojatnim ugođajem. Najvažniji spomenik je crkva Blažene Snježne Gospe koju je dizajnirao Károly Kós, a izgrađena je 1909. godine u etno secesijskom stilu. Druga lokalna znamenitost također ima veze s Károlyom Kósom, jer vidikovac na brijegu Kopasz nosi njegovo ime. Vidikovac izgrađen po uzoru na rimske osmatračnice nudi nevjerojatan pogled na panoramu Dunava. To posjetitelje podsjeća da je rimski limes duž Dunava od 500 kilometara nekada ovdje prolazio. Na putu do vidikovca možete pogledati i brijeg s Kalvarijom. U gradiću složno su poredane malene krčmice, zalogajnice s domaćim jelima, BBQ bar, mjesto gdje možete kupiti savijače, slastičarna s manufakturnim sladoledom i restorani koji nude fine dining (grande cuisine). A dok čekate brod, možete sjesti u novovalni kafić u blizini obale. Brod između Esztergoma i Zebegénya prođe put između dva naselja za samo 50 minuta. Zahvaljujući tome od Szentendre do Esztergoma možete ugodno ploviti Dunavom, iako uz tri presjedanja. 

Esztergom je bio ranosrednjovjekovna prijestolnica, nadbiskupsko i kraljevsko središte Kraljevine Mađarske Ugarske prije invazije Tatara, pa nije ni čudo što je izuzetno bogat povijesnim i kulturnim znamenitostima. Várhegy (citadela) je najbolje polazište za upoznavanje grada, jer se ondje nalaze i iskopani kraljevski dvorac i najpoznatija zgrada u gradu, bazilika Esztergom. S Várhegya se pruža prekrasan pogled na Dunav, na most Marije Valerije, Víziváros i na brdo Szent Tamás. Na mjestu današnje bazilike već je oko 1010. godine stajala katedrala. Nakon što je prva katedrala izgorjela, kroz olujna stoljeća bili su svjedoci izgradnji i rušenju još tri katedrale. Gradnja zgrade bazilike impresivnih dimenzija koju i mi znamo započela je u prvoj polovici XIX. stoljeća, a posvećena je 1856. godine u nazočnosti Franje Josipa. To je najviša građevina u državi s polukuglastom kupolom koja je na nekim mjestima poduprta zidovima debelim 17 metara i 24 s korintska stupa. Do balkona kupole od ulaza vodi gotovo 400 stepenica. U njezinoj se riznici krije najbogatija zbirka mađarskog liturgijskog umjetničkog blaga. Lijeva kapela bazilike je poznata kapela Bakócz, koja je sagrađena 1507. godine kao grobna kapela nadbiskupa Tamása Bakócza i nekim je čudom preživjela tursku okupaciju. Zahvaljujući tome postala je jedina u cijelosti preživjela renesansna građevina u Mađarskoj. Posebnost kapelice je što je unutrašnjost bila izrađena od crvenog mramora, a oltar je već gotov stigao iz Italije. Tijekom obnove bazilike unutrašnjost kapele od crvenog mramora isječena je na 1600 dijelova, svaki dio je numeriran, a zatim ugrađen u novu katedralu kao bočna kapela. 

Na Várhegyu ćete pronaći i tvrđavu Esztergom koja je nekoć bila prebivalište kraljeva iz dinastije Arpadovića. Gradnju kraljevske palače na Várhegyu započeo je veliki knez Gejza u 10. stoljeću, a kasnije je njegov sin, kralj Stjepan, nastavio njegovo djelo. Kralj Stjepan je ovdje rođen i ovdje okrunjen. Vrijedi prijeći kroz Mačje stepenice (Macskalépcső), koje povezuju baziliku s palačom, budući da ovu usku i vrlo strmu cestu dugu cirka 200 metara koristili su još u srednjem vijeku. Na izložbi Muzeja tvrđave možete upoznati daljnje zanimljive detalje iz povijesti Várhegya. Esztergom (Ostrogon) je također izvrsno mjesto i za jednostavno lutanje po Kis Duna šetnici (Malog Dunava), okružene kestenima, a koja je idealno mjesto za romantičnu šetnju. Ali također možete prošetati mostom Marije Valerije do otoka Prímás, 2,7 kilometara dugog zelenog područja između Velikog Dunava i Malog Dunava (Nagy-Duna i Kis-Duna). Ako se odvažite krenuti malo dalje od grada, možete posjetiti vidikovac Kis-Strázsa-hegy istočno od Esztergom-Kertvárosa, ili špilju Sátorkőpuszta koja se nalazi u bočnom dijelu brda Nagy-Strázsa-hegy. Panorama koja se odavde pruža uokolo, također prikazuje i siluete Gerecsea, vijugavog Dunava, Börzsönya i siluete bazilike. U potonjem se u okviru ture s vodičem u trajanju od sat i pol, a kroz penjanje visećim ljestvama dugim 10 metara možete se diviti snježnobijelim mineralnim tvorevinama prirode (u kamenom cvijeću, žilama kalcita, gipsanim iglicama nakupinama aragonita). Dolazeći na vrh zasigurno ćete osjetiti da ste u preživjeli sve svoje preostale avanturističke želje.