Kada bi taj dvorac mogao pričati
Svježi zrak, šume, dokle doseže pogled. Biste li pomislili da je ovo područje nekoć bilo kraljevsko prebivalište i lovište? Ako vas je oduvijek zanimao život aristokracije i rado biste zavirili u njihov svakodnevni život, u tom slučaju i ne biste mogli pronaći bolje odredište od ovog. Povijest baroknoga dvorca započela je 1735. dogine kada je pouzdanik Marije Terezije grof Antun I. Grašalković (Antal Grassalkovich I.) započeo njegovu izgradnju. Do 1745. godine dovršen je prvi dio u obliku slova U koji obuhvaća unutarnje dvorište sa svečanom dvoranom i kraljevskom rezidencijom. Zgrada je kasnije proširena s još dva krila: u južnom su smještene štala i tavan za sijeno, a u sjevernom krilu rimokatolička crkva koja je i danas u funkciji. Nekoliko godina kasnije grofov sin je također unutar zgrade izgradio barokno kameno kazalište koje je u to vrijeme funkcioniralo samo kao periodično kazalište u kojem su tada nastupale njemačke kazališne grupe koje su nastupale u Budimu, Pešti i Győru. Ovo je prvo sačuvano kameno kazalište u Mađarskoj s kulisama. Izgradnja posljednjeg krila na sjevernoj strani, kuće za naranče i pretvorba francuskog vrta u krajobrazni vrt veže se za ime Antuna III. Grašalkovića (Antal Grassalkovich III.).