Gradnja dvorca snježno bijelih zidova započela je 1785. godine. Početkom 19. stoljeća imanje je postala imovina poznate obitelji Brunszvik, koja je potom desetljećima mijenjala izgled zgrade dvorca, koji je isprva imao barokna stilska obilježja. Krajem 19. stoljeća kupio ga je vlasnik pivovare Antal Dreher, a onda je tijekom Drugog svjetskog rata pretvoren u vojnu bolnicu. Trenutno i dvorac i imanje oko njega pripadaju pod nadležnost Mađarske akademije znanosti. Najveličanstveniji element dvorca jeste njegov engleski vrt površine 70 hektara, u koji je njegov tvorac, Ferenc Brunszvik zasadio posebna stabla poput patuljastih badema, cedra i močvarnog čempresa. Krajobrazni arhitekt ovog engleskog vrta bio je nitko drugi do Heinrich Nebbien. Uz njegovo se ime vezuje i izgled Gradskog perivoja u Budimpešti (Városliget). Kuriozitet ovoga parka jeste što je voda potoka Szent László, koji teče kroz imanje, akumulirana te je u tako stvorenom jezeru izrađen jedan otok. Na tom otoku izgrađena je pozornica na otvorenom na kojoj se redovito održavaju koncerti.
A kakve veze sa svim tim ima Beethoven?
Prema pisanoj dokumentaciji, Beethoven je tri puta posjetio Martonvásár kako bi podučavao Brunszvikove kćeri. Beethoven nije volio podučavati i vjerovao je da glazbu treba podučavati onaj tko je ne zna skladati. Usprkos tome, s Terezom i Jozefinom napravio je iznimku. Tijekom poduke se između njega i obitelji razvio prijateljski odnos pa je tako brat djevojaka, Ferenc, postao skladateljev ozbiljan pokrovitelj. Stoga je Beethoven njemu posvetio svoju Appassionatu, čije je skladanje inače završio u parku dvorca u Martonvásáru. Prema legendi, skladao je na otoku pod velikom topolom. Uspomenu na ovaj posebni odnos čuva u dvorcu postavljena izložba o Beethovenu. Na njoj, između ostalog, možete pogledati skladateljev glasovir i pisma koja je pisao Jozefini. Ovdje možete vidjeti i doista bizarnu relikviju, koja se ovdje čuva, privjesak u kojem je pohranjen pramen kose Beethovena.