U Budimpešti Vas čuda očekuju čak i pod zemljom

Nevjerojatno je, ali izgradnja prve linije metroa u Budimpešti trajala je samo dvadeset i jedan mjesec. Ako pogledamo radove, zanimljivo je i to da za izgradnju nisu probijali tunel, već su jednostavno iskopali današnju Andrássyjevu ulicu koja se proteže iznad nje, a zatim su, nakon završetka radova, ponovno postavili kolničku oblogu. Izvorno, lokacije postaja na površini nisu označavali samo tabla i stube koje vode u podzemlje, već su izgrađene i dekorativne dvorane, a stanice su bile izgrađene sličnom sofisticiranošću, obložene Zsolnayjevim keramičkim pločicama. S jedne strane, Kisföldalatti je stvoren jer, iako su u tom području prometovali tramvaji i omnibusi, vozila su postala prenatrpana pa je bilo potrebno uvesti i neko drugo sredstvo javnog prijevoza. Pogotovo što se bližio niz milenijskih proslava 1896. godine koje su organizirane u povodu tisućite obljetnice postojanja Mađarske. 

Glavni direktor Budimpeštanske električne gradske željeznice, Mór Balázs, iznio je ideju o podzemnoj željeznici u Pešti na temelju svojih iskustava iz Londona, za što je konačno dobio dopuštenje. U to doba su još bile predviđene posebne kabine za muškarce koji puše i posebne za žene. Tijekom projektiranja morali su se suočiti s neuobičajenim izazovima: visina tunela je, naime, iznimno mala, tako da podzemna željeznica ili tramvaj tradicionalnih dimenzija nisu mogli stati u isti. Godine 1896., s posebnim niskopodnim rješenjem uspjeli su osigurati da vagoni budu odgovarajuće veličine, ali vozač je jedva mogao uspravno stajati u vozačkoj kabini. Zbog karakteristika Nagykörút (Veliki bulevar) nije bilo moguće povećati dimenzije tunela niti tijekom obnove 1970-ih godina. 

Kisföldalatti - kako ga zovu Budimpeštanci - sedamdeset godina je prometovao lijevom stranom, promjena strane dogodila se tek tijekom produljenja trase 1973. godine, odnosno tada je dovršena trasa pruge koja je i danas u funkciji: od trga Vörösmarty tér do Mexikói út. Linija je dobila i nove vagone koji su zglobni, ali međusobno nisu prohodni. Milenijska podzemna željeznica, koja je također obnovljena i 1987. godine - kao i Andrássy út - dio su svjetske baštine od 2002. godine.

Prva podzemna željeznica u Budimpešti, sredstvo javnog prijevoza koje se u to vrijeme smatralo brzim i udobnim "podzemnim tramvajem", svojim pokretanjem 1896. godine smatra se prvom linijom podzemne željeznice u kontinentalnoj Europi. Duljina linije Milenijske podzemne željeznice sada je kraća u usporedbi s drugim linijama metroa i tramvajskih linija u glavnom gradu, a manjkave su i njezine veze za presjedanje na druge linije javnog prijevoza, zbog čega se već duže vrijeme planira njeno produljenje. Mali žuti vagoni koji su se smatrali inovacijom svjetske klase kada su napravljeni, još uvijek zauzimaju posebno mjesto u srcima stanovnika Budimpešte i turista koji posjećuju Budimpeštu. 

U Budimpešti možete putovati i trima drugim linijama metroa. M2 (označena crvenom bojom) vozi između kolodvora Déli pályaudvar i trga Örs vezér tere i izgrađena je 1950-ih i 1970-ih. M3 (označena plavom bojom) vozi između Kőbánya-Kispesta i Újpesta, njena izgradnja je započela 1970-ih, a dovršena je 1990. godine. M4 (označena zelenom bojom) najnovija je linija podzemne željeznice kojom od 2014. godine možete putovati između željezničke postaje Kelenföld i željezničkog kolodvora Keleti. 

Polasci su u špici prosječno svake 2-3 minute, dok preko dana i vikendom svakih 5, a kasno navečer svakih 10 minuta.