Vidimo datume!
31. listopada: tada održavaju halloween anglosaksonskog porijekla koji je ukorijenjen u brojnim državama svijeta.
1. studenog.: blagdan Svih svetih među kršćanima.
2. studenog: Dan mrtvih u kršćanskom svijetu.
Svi sveti vs. halloween - kada, što slavimo?
Posljednjih godina Halloween kakav se viđa u američkim filmovima osvojio je svijet pa sve više obitelji i zajednica u našoj zemlji usvaja naviku rezbarenja bundeva, kićenja i skupljanja čokolada. Bez obzira na to, tradicije povezane s Danom svih svetih i Danom mrtvih nastavljaju živjeti paralelno.
Odakle potječe?
Naziv halloween je skraćenica od engleskog izraza All Hallows´Eve, što na mađarskom znači večer prije svih svetih. Kod Kelta je tada završavalo ljeto, goveda su s pašnjaka tjerali u staje, a tada se slavila i Nova godina - istovremeno se klanjalo Bogu sunca i Gospodaru mrtvih.
Blagdan Svih svetih (latinski: festum omnium sanctorum) u katoličkoj je crkvi dan sjećanja na sve spašene duše, a protestanti se u to vrijeme prisjećaju mrtvih. U 4. stoljeću blagdan Svih svetih slavio se prve nedjelje nakon Duhova, a pravoslavna crkva ga i danas slavi na taj dan.
Dan mrtvih ima puno kasnije porijeklo: Opat Sveti Odilon iz Clunyja uveo ga je kao spomendan 998. godine u benediktinskim kućama koje pripadaju benediktinskoj opatiji Cluny. Od početka 14. stoljeća usvojila ga je cijela katolička crkva.
Što radimo u ovo vrijeme?
Prema vjerovanju keltskih svećenika, Druida, halloween je jedan od magičnih dana u godini, kada duše mrtvih mogu slobodno hodati među živima. U kućama su u to vrijeme ugasili vatre, kako zalutale duše ne bi okupirale tijela živih, a mrtve su pokušavali zastrašiti jezivom odjećom - od tuda potječe tradicija oblačenja u strašnu odjeću, koja je danas više dio šale. Prema srednjovjekovnim vjerovanjima, vještice i vračevi su na taj dan obavljali svoje poslove jer se u to vrijeme su duhovni i fizički svijet u bliskom dodiru. Od 8. stoljeća proširilo se vjerovanje da lampioni "okićeni" iskrivljenim izrazima lica štite putnike od zlih duhova, pa danas izrezujemo bundeve s licem koje reži. Halloween se u Americi ukorijenio od sredine 19. stoljeća, kada su stotine tisuća ljudi emigrirale za vrijeme velike irske gladi i ponijele sa sobom svoje običaje i legende. Lampione su izvorno rezbarili od repe ili cikle, bundeva se proširila kada se praznik ukorijenio „preko bare“. Halloween danas najviše zaokuplja maštu djece, ona se oblače u razne kostime i lutajući od kuće do kuće traže slatkiše uz „strašne“ prijetnje (trick or treat, tj. trik/prijevara ili čokolada). U najdužoj noći u godini održavaju se kostimirane zabave i partiji i za odrasle, a i kod nas se u nekim naseljima mogu naći natjecanja ljepote ili festivali lampiona od bundeve.
Na blagdan Svih svetih uvriježen je običaj da uređujemo, kitimo grobove naših najmilijih cvijećem te zapalimo lampaše i svijeće za pokojne. Svjetlost svijeće simbolizira vječnu svjetlost, prema obredu katoličke crkve još se mole litanije za Svih svetih kod "velikog križa groblja" i danas održavaju litaniju svih svetih i blagoslove se novi nadgrobni spomenici. Na nekim dijelovima Mađarske na taj dan su zvona zvonila za umrle u obitelji, drugdje se dijelila hrana siromašnima, tada su birali suce i zapošljavali poslugu. Postojala su mjesta gdje se vjerovalo da će (kao i kod Kelta) te noći mrtvi ustati iz grobova, pa su se na obiteljskoj gozbi stavili tanjuri i njima i palile su se svjetla u svakoj sobi kako bi "povratnici" mogli snaći u kući. Prema nekim vjerovanjima, grobovi su morali biti uljepšani i osvijetljeni kako bi “oslobođene duše” mogle pronaći svoj “dom” i da ne bi smetale živima. Blagdan Svih svetih u Mađarskoj je od 2000. godine neradni dan, a od 2013. opet obvezni crkveni blagdan.
Na Dan mrtvih izvorno se sjećamo mrtvih, svojih preminulih bližnjih koji još nisu dobili spasenje. Jer oni koji su umrli u milosti Božjoj, ali teret krivnje i kazne koju trebaju platiti još uvijek tereti njihove duše, a moraju biti očišćeni pred Bogom. Duhovno, velika je utjeha za one koji su ostali, što u tom trenutku mogu zagovarati za njih: molitvom, pokorom i svetom misom mogu učiniti nešto na taj dan za spas svoje [ZK1] pokojne rođake.