Toplice Hagymatikum Makó (hagyma = luk)

U gradu je ljekovita voda pronađena prvi put 1956.: iz bunara dubokog 993 metra izbila je voda temperature 41 stupnja Celzijeva. Prvi pravi objekt nalik na kupalište s kadama, u početku za higijenske namjene otvoren je tijekom 1960-ih - medicinska grana je došla u prvi plan tek u 1980-im godinama. Posebnost mjesta je pored termalne vode i ljekoviti mulj koji je jedan od pet proizvoda s ovakvim djelovanjem evidentiranim u državi, podoban za tretman dermatoloških i neuroloških oboljenja, kronične upale zglobova i ginekoloških upala.

Kada se nakon demokratskih promjena pojavila ideja o proširenjem zabavnim dijelom, za izradu projekata nove zgrade kupališta je zadužen Imre Makovecz, svjetski poznati organički arhitekt, koji je u gradu već radio na većem broju uspješnih projekata. Organička arhitektura koju je zastupao Makovecz pojavila se sredinom 1960-tih godina i bio je jedini pravac arhitekture koji je s ove strane željezne zavjese, u socijalističkim državama bio u stanju razviti se u arhitektonski pokret. U 1980-im i 1990-im godinama je postojao ozbiljno međunarodno zanimanje za njim, njegovo najznačajnije djelo podignuto u inozemstvu je mađarski paviljon na svjetskoj izložbi u Sevilli 1992. godine. Cijeli kompleks je predan tek nakon smrti arhitekta, 2012. godine. Kupalište s jedinstvenim kupolama, nastalo kao rezultat za stil Makovecza toliko svojstvene primjene sustava simbolike iz drevnog mađarskog vjerskog svijeta i oblika inspiriranih prirodnim oblicima dobilo je naziv Hagymatikum.

Unutarnje prostore pored anđeoskih krila, ljudskih glava i vijugavih biljnih motiva ukrašavaju kupole svojstvene za arhitekturu turskih kupališta. Oblik ukupno dvadeset i devet manjih i većih kupola namijenjen je simbolizirati žuborenje izvorske vode koja izbija iz zemlje, prijemnom zgradom dominira kupola okružena tornjevima, sa staklenim vrhom koji simbolizira krunu. Kupalište pruža opuštanje svim generacijama, goste očekuju plivački i bazeni za masažu, svijet sauna, dječji bazeni.