Tvrđava Füzér

Srednji vijek „reloaded“! Pogledajte jednu od citadela s najljepšim položajem u Mađarskoj, koja je jednako spektakularna kao zasluženo poznati neogotički dvorac Neuschwanstein - samo što je ova tvrđava izgrađena na vulkanskom vrhu početkom 13. stoljeća, to jest 650 godina ranije od svoga bavarskog brata. U tvrđavi Füzér uz pomoć obučenih animatora možete upoznati povijest utvrde. Füzér se nalazi na najsjevernijoj točci Mađarske, na najistočnijem dijelu planine Zemplén. Naselju se može prići iz dva pravca: cestom broj 37 na ruti Szerencs–Sárospatak–Sátoraljaújhely ili glavnom cestom broj 3 iz smjera Hidasnémeti–Gönc–Telkibánya. Cesta prolazi pored poznate vinske regije Tokaj, gdje se možete opustiti pored podruma. Ako već prolazite ovdje, nemojte propustiti Centar za posjetitelje parka prirode Nagy-Milic, Porte seoskih kuća i zgradu Skrbništva tvrđave. Na ovdje smještenim interaktivnim površinama značajnije znamenitosti ovog područja mogu obići i oni, koji bi se samo uz znatne poteškoće mogli ili uopće se ne bi mogli popeti u tvrđavu.

Ali, ako možete, svakako pođite gore, jer izbliza dimenzije i proporcije tvrđave sasvim drugačije djeluju, a nikakvo virtualno rješenje ne dočarava doživljaj greda koje škripe pod vašim nogama! Ovdje možete saznati tko su bili posjednici tvrđave i kako su oni živjeli u srednjem vijeku! Ime tvrđave prvi put se spominje u povelji iz 1264. godine, a prema jednoj kasnijoj povelji iz 1270. posjednik tvrđave u prvoj polovici 13. stoljeća bio je izvjesni „slijepi majstor Andronicus“ iz plemena Kompolt, od kojeg je istu otkupio kralj Andrija II. Prema drugom dokumentu koji spominje Füzér, Bela IV. je tvrđavu poklonio svojoj kćeri princezi Ani s pripadajućim posjedom, od koje ju je potom njen brat silom oteo. Godine 1320. se Füzér pojavljuje ponovo kao kraljevska tvrđava. Kralj Žigmund Luksemburški 1389. godine tvrđavu daruje sinovima Pétera Perényija. Najznačajnije razdoblje tvrđave Füzér može se smjestiti u

vrijeme posjedovanja od obitelji Perényi. Nakon poraza 1526. godine kod Mohača čuvar krune Péter Perényi Svetu krunu je premjestio od Turaka i sakrio u tvrđavi u Füzéru. Dana 3. studenog 1527. Perényi se priklonio Ferdinandu I. i predao krunu austrijskom nadvojvodi koji je u smislu tadašnjih važećih državnih ugovora bio zakonski pretendent na prijestolje. Perényi je za nagradu dobio Sárospatak i plodouživanje u dobrima egerske biskupije. Posljednji založni posjednik područja je bio Ferenc Bónis. Tvrđavu Füzér je dao spaliti general iz Košica kako ista ne bi služila kao sklonište pobunjenicima. Između 1934. i 1936. izvedeni su manji konzervatorski radovi na ruševinama tvrđave o trošku obitelji Károlyi koja je od 1686. godine posjedovala vlastelinstvo. Arheološka istraživanja tvrđave započela su tek 1977. godine - a radovi su i sada u tijeku. Rekonstrukcija tvrđave započeta je 1990. godina i još i danas traje u više faza. Donja tvrđava je izgrađena prije nekoliko godina, obnovljena je kapela gornje tvrđave, krilo dvorca i donja kula.

Ono što vidite je pokušaj zaštite spomenika: rekonstrukciju su projektirali arhitekti na temelju suvremenih opisa, vjerodostojnih prikaza i vlastitih ideja. To jest, nije izvršeno samo očuvanje stanja, već i obnova. Dakle, interijeri su s jedne strane činjenični, a s druge su strane rezultat mašte, premda su u inventurama iz toga vremena - to jest popisima - detaljno opisani svaki pojedinačni motiv i oprema prostorija. Građevinski kompleks u obliku potkove ima žensko i muško krilo. Trijem ženskoga krila dvorca otvara se prema renesansnom vrtu. Muško krilo - poznato i kao stari dvorac - skriva u sebi vitešku dvoranu. Iz nje se otvara gotička kapela s visokim lukovima koja je sagrađena u vrijeme Sigismunda, to jest 1400-ih godina. Ako podignete pogled, ispod početnih rebara svoda možete vidjeti niše sa skulpturama s baldahinima. Ove savršeno sliče na niše sa skulpturama saborne crkve u Košicama. Tvrđava bi u ovom stanju bilo savršeno mjesto za snimanje kostimiranog povijesnog filma. Svojim duhovnim očima gotovo možete vidjeti kako glavni junak bježi spuštajući se niz zidine iz jednog tornja. Ako već spominjemo zidine, vrijedi baciti pogled i na vodorige u obliku ptice grifona, koje osiguravaju zaštitu vanjskih zidova od oborinskih voda. Ptica grifon, kao heraldički simbol u tvrđavi se ponavlja na više mjesta. Ako dolazite u to područje, skoknite do Füzéra: nikada nećete zaboraviti prizor koji se otvara ispred vas sa zaštitnog parapeta tvrđave!