.svg){kind=icon}
Rijeke i jezera u Mađarskoj bogate su ribom. Štuke, somovi i grgeči ribolovcima su omiljene vrste. Zemlja čuva svoju prirodnost. Jahači mogu slobodno lutati velikim, otvorenim površinama, bez da ih ograde ometaju. Rijetki je to dar danas u Europi i uvelike pridonosi osjećaju slobode, koji odmah dotakne posjetitelja. Mnoge biljne i životinjske vrste su zaštićene, a neke od njih se diljem Europe smatraju rijetkim vrstama.
U usporedbi s veličinom države, njeni prirodni potencijali vrlo su raznoliki. Gotovo petina cjelokupnog teritorija države pokrivena je šumama - hrastovim, brezinim, bukovim i borovim šumama. Ovdje postoji gotovo 2200 cvjetnica, a zbog zemljopisnog položaja i klimatskih uvjeta neke od njih predstavljaju jedinstvene biljne zajednice (fitocenoze). Mnoge biljke koje rastu u južnom dijelu zemlje na obroncima Vilanjskog gorja (Villányi-hegység) i na padinama Mečeka (Mecsek), žive samo na Mediteranu.
Usred mađarske stepe, u Hortobađu (Hortobágy), rastu i biljke tipične za južne krajeve, dok je njiršegski kraj (Nyírség) poznat po svojim cvjetnim poljima. Šuma Gemenc (Gemenci-erdő), Mali Balaton (Kis-Balaton), jezero Tisa (Tisza-tó) i rukavci rijeka pružaju gotovo netaknuto okruženje za divlje životinje i zaštićene ptice vodarice.
Iako paprika nije autohtona biljka u Mađarskoj, ona je poznata po svojoj začinskoj paprici. Paketić mljevene paprike iz Kaloče (Kalocsa) ili Segedina (Szeged) tipičan je mađarski gastronomski dar, te neophodan začin za gulaš.
Tri od deset mađarskih nacionalnih parkova nalaze se pod zaštitom UNESCO-a. Ture za promatranje ptica i divljači te edukativne staze posebno su pogodne za promatranje faune. Do njih se može stići uz stručno vodstvo vodiča, između ostalog, u Hortobágyu i na jezeru Tisa.