Ranokršćansko groblje Pečuh (Sopianae)

Grad Sopianae - Pečuh u rimsko doba - utemeljen je početkom 2. stoljeća, a do 3. stoljeća se već razvio u cvatući grad i u jedan od značajnih središta kršćanstva.

Grobni objekti se sastoje iz dva dijela: podzemni dio čini kripta - sama grobnica - u kojoj su pokojnici smješteni u grobove od opeke ili u sarkofage. Njihova je unutrašnjost često ukrašavana biblijskim scenama ili ranokršćanskim simbolima. Iznad grobnica su podizane spomen kapele. Građevina od dvije razine je prije svega imućnim obiteljima služila kao mjesto pokopa i za ritualne namjene.

Otkrivene grobnice su arheolozi u početku identificirali rimskim brojevima, međutim pojedine je puk nazvao po slikama koje se u njima nalaze.

Grobnica broj I. - Petar i Pavle - otkrivena je 1782. i smatra se najpoznatijom panonskom ranokršćanskom građevinom. Na sjevernom je zidu vidljiv prikaz Petra i Pavla kako pokazuju u pravcu monograma koji simbolizira prisustvo Isusa, po tome je i dobila naziv. Unutarnje površine su pored biblijskih prizora ukrašene bogatom ornamentikom. Grobnica broj II. - takozvana S vrčem - također je otkrivena u 18. stoljeću, tijekom izgradnje razgranatog podrumskog sustava u Pečuhu. U sjevernom zidu grobnice je oblikovana mala niša, u njoj je vidljiv prikaz vrča i čaše. Na zidovima su oslikani geometrijski i biljni ukrasi, kao i rešetkasti motiv.

Ranokršćanski mauzolej, koji je otkriven 1975. godine najveća je građevina rimskoga groblja Sopianae. Na površini građevine od dvije razine je kapela, a ispod nje se proteže kripta namijenjena pokapanjima. Zidovi grobnice su obojeni, među freskama su zapadanje u grijeh Adama i Eve i druga ranokršćanska ikonografija iz toga doba, kao i simbol Krista. Njegova se gradnja datira na 370-te godine.