Za ljubitelje mesa:
Od mesa, svinjetina je u mađarskoj previše zastupljena. Razlog tome je što su za vrijeme turske okupacije morale biti isporučene gotovo sve domaće životinje, osim svinja, jer muslimanska vjera ne dopušta njenu konzumaciju. Odavde potječe to da su crvena paprika (turski papar), slanina i kobasice često korišteni sastojci u pripremi mađarske hrane. Uz obradu mesa, u pripravljanju mnogih jela rado se koriste i iznutrice. To su na primjer: tripice, bubrezi s mozgom, krvavica ili popularna hurka koja je po svom sastavu slična katalonskim, škotskim, belgijskim i francuskim „rođacima“. Osim toga, na stolu se sve češće mogu naći jela od piletine, govedine i ribe. Odnedavno se na jelovnicima ponovno pojavljuju mesna jela od starih, autohtonih mađarskih sorti: mangolice, sivog goveda, šarana iz Akasztó (akasztói sziki ponty) i kečige. To su samo neke uobičajenih. Od mesa se uglavnom priprema perkelt (pörkölt), pohane šnicle ili paprikaš.
Za lovce na okuse:
Još jedno naslijeđe seoske kuhinje su jela od tjestenine sa svježim sirom i kiselim vrhnjem (koje Mađari koriste na bezbroj i njima svojstvenih načina), a koja su u „rodbinskim odnosima“ sa sličnim jelima poznatim i u slavenskim kuhinjama. Langoš (lángos), međutim, kao hungarikum, možemo kategorizirati i kao brzu hranu (fastfood). Jedva ima jela u koja se ne stavlja kiselo vrhnje. I većina umaka priprema se s kiselim vrhnjem, ne sa slatkim vrhnjem. Mađari već odavno jedu puno juhe te osvajanje prostora od strane azijske kuhinje u 20. stoljeću, što se juha tiče, nije donijelo puno kulinarskih novosti na ovaj prostor. U svakom dobrom ručku juha se ne smije izostaviti. Variva od povrća sa zaprškom također su vrlo popularna svakodnevna jela. Povrća koja se često koriste u pripremi jela su: kupus, zelena paprika, rajčica i grah. Pomislimo samo na sekeli gulaš (székelykáposzta) i jelo koje mi poznajemo kao sataraš (lecsó).
Budapest 11 °C
Što trebate znati o mađarskoj kuhinji?
Mađarska se gastronomija prilično oslanja na iskustva kuhanja na selu u prošlosti. Ona su ugrađena u građansku kuhinju na prijelazu dvaju stoljeća. Ona je karakteristična po jelima pripremljenim s lukom, paprikom i vrhnjem.
Za one koji vole slatko:
Kad smo već kod biljaka, mak ne možemo zaobići, jer ga Mađari ne koriste samo za ukrašavanje peciva, već ga miješaju i sa šećerom u prahu te time pripremaju tjesteninu s makom, a koriste ga i kao nadjev za mnoge kolače. Što se tiče slastica, teško je nabrojati mađarske specijalitete, jer ih ima toliko puno: Doboš torta (Dobos torta), Esterhazy torta (Esterházy torta), žerbo (zserbó), Rigó Jancsi, Rákóczi kolač sa sirom (Rákóczi-túrós), somlói knedle (somlói galuska), Gundelove palačinke (Gundel palacsinta), šnenokle (madártej), zlatne knedle (aranygaluska), bobaljke z makom (mákosguba ili bobalyka), dimnjak kolač (kürtőskalács), savijača od maka i bundeve, od jabuke ili slatkog mladog sira (tökös-mákos, almás vagy édestúrós rétes).
Mađarska gastronomija se stalno mijenja. Ona ne samo da čuva prošlost već se i modernizira. Upravo je to slučaj s juhom od soka od kiselih krastavaca, koja se kuha tek desetak godina. Tako je dobivena još jedna namjena popularnog kiselog krastavca ukiseljenog na suncu, u obliku lagane ljetne juhe. Bilo kuda krenete po Mađarskoj, sigurno ćete imati sjajnu gastro avanturu. Dobar tek!
Pačja jetra:
Pačja jetra je jedno iznimno rafinirano predjelo koje se prosto topi u ustima. Ono što je zaista nevjerojatno, jeste da nije potrebno nikakvo posebno znanje za njenu pripremu. Pačju jetru treba ispeći u vlastitoj masnoći tako da masnoća potpuno prekrije jetru. Ne smije se peći na prejakoj vatri kako unutrašnjost ne bi ostala sirova kad je površina jetre već pečena. Prije no što se stavi peći, jetru treba posoliti i posuti paprom, a masnoću se može začiniti lukom, češnjakom i timijanom. Kada je pečena, treba je ostaviti da se ohladi u vlastitoj masti, a potom je treba staviti u hladnjak do serviranja. Unutrašnjost jetre treba biti ružičasta kad se nareže. Jede se namazana na tost. To je jako jednostavno jelo. Sigurno ga možemo naručiti bilo kada, u bilo kojem restoranu, jer se jednostavno ne može pokvariti. Ako je osnovni sastojak dobar, okus će sigurno biti dobar. Ali, budite oprezni, jer koliko je ukusna, toliko i zasićuje. Nije slučajno predjelo. Nije nužno dobro ako ju se prejedemo. U restoranima se ponekad može naletjeti i na moderniziranu verziju pečene pačje jetre, poput recepta Danijela Bernáta, jetre patke tovljene sečuanskim paprom, s dimljenom soli i redukcijom meda, sojina sosa i medljike kao umaka, ili, pak, pjene od pačje jetre s tokajskim aszúom u želeu od paprike, po receptu Györgya Tivadara. Vrijedi ih kušati!