Za ljubitelje mesa:
Od mesa, svinjetina je u mađarskoj previše zastupljena. Razlog tome je što su za vrijeme turske okupacije morale biti isporučene gotovo sve domaće životinje, osim svinja, jer muslimanska vjera ne dopušta njenu konzumaciju. Odavde potječe to da su crvena paprika (turski papar), slanina i kobasice često korišteni sastojci u pripremi mađarske hrane. Uz obradu mesa, u pripravljanju mnogih jela rado se koriste i iznutrice. To su na primjer: tripice, bubrezi s mozgom, krvavica ili popularna hurka koja je po svom sastavu slična katalonskim, škotskim, belgijskim i francuskim „rođacima“. Osim toga, na stolu se sve češće mogu naći jela od piletine, govedine i ribe. Odnedavno se na jelovnicima ponovno pojavljuju mesna jela od starih, autohtonih mađarskih sorti: mangolice, sivog goveda, šarana iz Akasztó (akasztói sziki ponty) i kečige. To su samo neke uobičajenih. Od mesa se uglavnom priprema perkelt (pörkölt), pohane šnicle ili paprikaš.
Za lovce na okuse:
Još jedno naslijeđe seoske kuhinje su jela od tjestenine sa svježim sirom i kiselim vrhnjem (koje Mađari koriste na bezbroj i njima svojstvenih načina), a koja su u „rodbinskim odnosima“ sa sličnim jelima poznatim i u slavenskim kuhinjama. Langoš (lángos), međutim, kao hungarikum, možemo kategorizirati i kao brzu hranu (fastfood). Jedva ima jela u koja se ne stavlja kiselo vrhnje. I većina umaka priprema se s kiselim vrhnjem, ne sa slatkim vrhnjem. Mađari već odavno jedu puno juhe te osvajanje prostora od strane azijske kuhinje u 20. stoljeću, što se juha tiče, nije donijelo puno kulinarskih novosti na ovaj prostor. U svakom dobrom ručku juha se ne smije izostaviti. Variva od povrća sa zaprškom također su vrlo popularna svakodnevna jela. Povrća koja se često koriste u pripremi jela su: kupus, zelena paprika, rajčica i grah. Pomislimo samo na sekeli gulaš (székelykáposzta) i jelo koje mi poznajemo kao sataraš (lecsó).