Tisućljetna Benediktinska opatija Pannonhalma i njen prirodni okoliš

Njegova povijest seže više od tisuću godina unazad, a prema legendi je trojno brdo bilo rodno mjesto Svetog Martina (u 4. stoljeću biskupa Toursa). Područje je u rimsko doba bilo značajni vinorodni kraj provincije Panonija. Prema legendi ovdje je završilo osvajanje domovine - na ovim se brdima odmarao vođa Arpad nakon pobjede nad moravskim vladarom Svatoplukom. Benediktinski samostan je u zoru kršćanske mađarske državnosti 996. utemeljio je veliki knez Gejza, nakon toga je njegov sin, utemeljitelj države kralj Stjepan I. Sveti daljnjim donacijama obogaćivao zajednicu, čineći to mjesto najvažnijim spomenikom simboličnog otvaranja prema Zapadu i kršćanstvu. 

Opatija Pannonhalma više od tisuću godina je izvanredno intelektualno i kulturno središte države. I kroz bure mađarske povijesti je uspjela sačuvati svoj kontinuitet unatoč tome što su redovnici tijekom turske okupacije morali više puta bježati, a za vrijeme prosvjetiteljstva je sin Marije Terezije Josip II. na neko vrijeme raspustio red. Nakon njihove reorganizacije 1802. godine dobili su za zadaću od vladara da im obrazovanje postane prioritet, što i dan danas nastavljaju u internatskoj gimnaziji. Red u okviru svoje stoljetne kulturne misije do danas je sakupio i raspolaže a bogatom umjetničkom i znanstvenom zbirkom, njegova je knjižnica najveća benediktinska zbirka u svijetu, a Arhivu glavne opatije čuva osnivačku povelju opatije u Tihanju iz 1055. godine koja je najstarija pojedinačni jezični spomenik mađarskog jezika (i ujedno ugro-finske jezičke skupine). 

Izvanredan je i značaj kompleksa zgrade s gledišta povijesti arhitekture: Zgrada samostana je jedini domaći spomenik koji slijedi benediktinsku tradiciju gradnje kružnog trijema. Skladno kombinira brojne značajne arhitektonske stilove proteklog tisućljeća - uz najstarije dijelove zgrade izgrađene u romaničkom stilu (na primjer kružni trijem i podzemna crkva) značajni su gotička bazilika, kao i barokni i klasicistički detalji. 

Uz samostan, u kojem danas živi samostanska zajednica od otprilike četrdesetak redovnika, danas ponovno pripada vinograd i vinarija koji raspolažu tradicijama koje datiraju još iz rimskog doba. Redovnici se na visokoj razini bave proizvodnjom raznih esencija, destilata, proizvoda od ljekovitog bilja - njihovi visokokvalitetni proizvodi postaju sve popularniji.