Tvrđava Gyula, izgrađena u 15. stoljeću, jedina je ravničarska tvrđava od opeke koja je u srednjoj Europi odoljela zubu vremena. Zato što je do danas ostala dobro sačuvna, zaslužna je i aristokratska obitelj koja je posjedovala susjedni dvorac Almásy (Almaši). Ova građevina izbjegla je propadanje, što je sudbina mnogih mađarskih dvoraca, tako što je ova povijesna utvrda bila ukomponirana u park dvorca obitelji Almásy kao „romantična ruševina".
Utvrda je tako postala ukras parka dvorca.
No, vratimo se na tren u prošlost, u 15. stoljeće, u avanturističko doba mađarske povijesti! O gradnji tvrđave sa sigurnošću znamo da je njena kapela bila posvećena 1445. godine. Kasnije ju je dobio Ivan Korvin (János Corvin), vanbračno dijete kralja Matije (Mátyása) i proširio. 1566. kapetan utvrde, László Kerecsényi odolijevao je turskoj opsadi 9 tjedana, ali je na kraju bio prisiljen predati se neprijatelju. Poslije toga, utvrda je 129 godina bila pod upravom Turaka. Turski osvajači predali su je tek 1695. godine. Njen vojni značaj polako je nestajao. Premda, privremeno ga je ponovno stekla u Rákóczijevoj borbi za neovisnost u 18. stoljeću te privremeno nakon poraza u borbi za neovisnost protiv Habsburgovaca u Revoluciji 1848–49. godine. Tvrđava, koja je počela polako propadati, u 18. stoljeću dobila je drugačiju funkciju. Bila je kuća rakije, dvorana županijskih zborova, zatvor, a potom je polako postala svojevrsni romantični ukras u vrtu dvorca Almásy. 50-tih godina 20. stoljeća, konačno su počeli radovi na njezinoj obnovi.