6. prosinca: cipele u prozoru!

Darivanje za dan Nikole vezano uz biskupa Svetog Nikolu izvorno je bilo više urbani običaj, koji se posredstvom seoskih intelektualaca iz građanstva proširio na seljaštvo - tek tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća. Prije ovoga 6. prosinca djeci baš i nije bio omiljeni praznik. Naime, u selima je od davnina postojao običaj da su na dan Nikole mladići, pa čak i oženjeni, plašili mališane i starije djevojke, čađavim licima, u izvrnutim krznima i zveckavim lancima. Odjevena strašila zvali su alakoskodó (osoba koja se pretvara da je netko drugi), a odatle dolazi i izraz Láncos Miklós (Nikola s lancima).

Danas se djeca jasno vesele Svetom Nikoli svake godine 6. prosinca, iako su u desetljećima socijalizma domaće pjesmice i dječje pjesme još uvijek su govorile o Djedu Mrazu. U Sovjetskom Savezu Djed Maroz, ili Djeda Mraz je bio veliki darovatelj. Po njegovom uzoru pedesetih godina prošlog stoljeća u Mađarskoj se pojavio "socijalistički" Djeda Mraz. Tada su ga lišili vjerskog sadržaja, te je ostao oblik davanja nagrade i kazne.

Jedno je sigurno, 5. prosinca se pojavljuju sredstva za čišćenje cipela i danas, kako bi se mogli koristiti isti dan, a navečer bi djeca izglancane cipele postavila u prozore. Razlog tome je što, za razliku od anglosaksonskog svijeta, velikobradi ne dolazi kroz dimnjak, već kroz prozor. Danas je također uobičajeno da mu djeca uz čizme i cipele pripreme kekse i čašu mlijeka, jer dolazi izdaleka, pa dobročinitelj zna biti gladan i žedan. Sveti Nikola manjim igračkama, slatkišima i šibama iznenadi dječicu koja su te godine očito činile dobre i loše stvari.

U Mađarskoj je lik Krampusa također snažno povezan sa Svetim Nikolom, koji također prati čovjeka u crvenom plaštu na njegovom putu darivanja. Krampus utjelovljuje vraga prisutnog u kršćanstvu, svevremensko zlo, a ime mu dolazi od njemačke riječi "krampen", što znači pandža. U usporedbi s originalnim Krampusom, mađarski je puno suzdržaniji pa mu nije cilj oteti djecu, već ih šibom usmjeriti na pravi put.