Pečuh je zaista posebno mjesto. Ne samo zbog mediteranske klime i jedinstvenih prirodnih obilježja, već i zbog kulturne raznolikosti koje je iza sebe ostavilo gotovo dva tisućljeća. Običaji i umjetnost, gastronomija i vjera - sam grad je živi dokaz da miran suživot može činiti čuda.
Prošlost i sadašnjost jedna uz drugu
Srbi koji su u našoj zemlji tražili zaštitu od turske opasnosti, u podnožju Mecseka nisu našli samo zaštitu, već i dom. Toliko da je od XVIII. stoljeća srpska kultura počela cvjetati, ali tijekom Rákóczijeva ustanka za slobodu Srbi su odselili iz grada, a i biskup je našao svoje sjedište drugdje. Tako sve do kraja 19. stoljeća u gradu nije živio značajniji broj Srba. U Zrínyi ulici se nalazi srpska pravoslavna crkva svetog Andronika i Junija, izgrađena 2015. godine, s pripadajućim zvonikom. Jedna od posebnosti građevine je ikonostas koji prekriva cijeli zid, a koji je Senandrija (Szentendre), koja se smatra središtem srpskog kulturnog i vjerskog života, poklonila Srbima koji žive u gradu. Iste godine otvorena je stalna izložba Srpska crkvena umjetnost Baranjske županije na mjestu nekadašnje kapele posvećene svetom Simeonu Stolpniku.