S LAKIM VINOM JE NAJLAKŠE
Hranu ćete najlakše kombinovati s lakim, suvim belim i crnim vinima, zato što u odabranom vinu nema toliko jakog karaktera koji bi potisnuo ukus jela.
Hranu ćete najlakše kombinovati s lakim, suvim belim i crnim vinima, zato što u odabranom vinu nema toliko jakog karaktera koji bi potisnuo ukus jela.
Ako se tokom pripreme hrana podvrgne minimalnoj intervenciji (parenje, kuvanje na pari, kuvanje), onda će se dobro uskladiti sa lakšim vinima. Kad pravite roštilj, pržite ili pečete, čak i daleko robusnija vina dobro funkcionišu, zato što se tokom pripreme dodatni ukusi vezuju sa jelom. Kad pržite na ulju, pravi izbor je lako vino dobrih kiselina, jer se tokom prženja povećava sadržaj masti.
Hladno servirana jela i hladne činije zahtevaju lakša vina koja takođe mogu da se rashlade. Možemo da izaberemo belo, roze, ali i lako, crno vino s voćnim tonovima.
Što je ukus hrane intenzivniji, tim treba kombinovanje da bude sa što intenzivnijim vinom. Vino uvek biramo za najintenzivniji ukus hrane!
Kod kiselih ukusa - kao što su limun, sirće, paradajz, itd. - kiseline vina moraju da budu uravnotežene sa kiselinama jela, zato birajte vino sa intenzivnim kiselinama!
Ako jedemo desert, vino treba da bude slađe od jela, jer pored slatkog ukusa, vino deluje suvlje. Izuzetak predstavljaju ukusi čokolade za kuvanje, sa kojima se uklapaju i jača crna vina, puna tanina.
Ako uz neutralno jelo služimo voćni sos ili neki slatki preliv, tonovi voća u vinu treba da se usklade sa ukusima sosa ili preliva.
Dimljeni ukusi zahtevaju karakterna vina, koja se usklađuju sa intenzitetom dimljenog ukusa. Čak i malo rezidualnog šećera može dobro da deluje sa navedenim jelima.
Teža, punija crna vina se odlično slažu sa bogatim i teškim jelima. Ovo može da bude teža divljač ili pečena govedina.
Slatka vina sa jačim kiselinama mogu dobro da se kombinuju sa masnim jelima. Klasičan primer je tokajac asu kombinovan sa guščijom/pačijom džigericom, prženoj u svojoj masti.