Zemlja osmeha
Budimpeštansko operetno pozorište (VI kvart, ulica Nađmezo 17. (Nagymező utca 17.))
U zgradi iz 1894. godine, koju su projektovali čuveni bečki arhitekti Fellner i Helmer, već pre Prvog svetskog rata nalazio se orfeum, odnosno muzički restoran – gde su nastupali pevači, glumci i artisti. Ogromna scena pozorišne sale bila je okružena intimnim separeima u polukrugu na dva sprata, a plesni podijum je pružao dovoljno prostora za valcer, polku, mazurku i galop. U raskošnoj zimskoj bašti radio je najbolji francuski restoran u gradu, a na dugačkom uličnom frontu otvorena je koncertna kafana. Kada je uprava Budimpešte 1923. odlučila da opereta dobije svoj dom, ovde se preselila prva trupa. Danas u pozorištu radi najsavremenija evropska scenska tehnika, obnovljena je originalna ornamentika, odnosno red loža na spratu. Nekadašnji predmeti koji su ostali u zgradi – skulpture od lampi, stubovi koji nose red loža – usklađeni su sa novoizrađenim staklenim prozorima u boji, ogledalima, arhaičnim nameštajem bifea gledališta i mermernom oblogom. U jednom od najposećenijih pozorišta u Mađarskoj, gledalište je osvetljeno stogodišnjim lusterom. Među pozlaćenom štukaturom i zidovima obloženim somotskom tapiserijom, pozorišno veče je ovde pravo slavlje – bilo da kupite karte za operetu ili mjuzikl. Budimpešta je, baš kao i Beč, prestonica operete, gde se, pored očuvanja tradicije na najvišem nivou, žanr začinjava i novim ukusima. Širom sveta priznato je da Mađari sviraju-pevaju ovaj žanr sa jedinstvenim žarom, vatrom, akrobatskim plesovima, bogatim vizuelnim prikazima i zapanjujućim senzualno-emotivnim olujama.