Magyar Magyar

Tragom narodne baštine

SzentendreBudimpešta sa okolinom

Seoski način života sve više zamenjuje savremeni svet, urbanizacija, ali se tradicije ipak ne zaboravljaju. Mnogi muzeji i skanzeni u Mađarskoj brinu o očuvanju folklorne umetnosti. 

Tradicionalnu arhitekturu i narodne motive raznih krajeva Mađarske, kao i seosku tradiciju za pamćenje nam čuvaju etnografski muzeji i skanzeni, gde se možemo upoznati sa delima narodnog umeća u izvornom okruženju. Posebno se izdvajaju mađarski skanzeni ili muzeji na otvorenom, koji nas svojim seoskim kućama i njihovim nameštajem očuvanim u izvornom stanju vraćaju u doba pre nego što je prevladao urbani način života. 

Skanzen, Szentendre

Riznica motiva očuvana u muzeju

U nekoliko mađarskih regiona, izrazito etnografski muzeji čuvaju tradicionalne folklorne motive. Značajan deo zbirke Muzeja Maćo u Mezekevešdu i Muzeja Paloc u Balašađarmatu čine narodne nošnje, tekstili, nameštaj i razni pribori iz ova dva regiona i dve etničke grupe, kao i materijalno nasleđe narodne religioznosti, običaja i tradicije. Od 2012. godine folklornu umetnost Maćoa UNESCO je svrstao na listu svetske baštine. Zbirka Muzeja Antal Regulj i Kuće narodnih zanata u Zircu fokusirane su na tradicionalne narodne rukotvorine i prezentaciju alata tradicionalnih zanata, kao što su kovači, kolari, bačvari i obućari, koji su izloženi u skladištu muzeja, takođe otvorenom za posetioce.

Najveća kolekcija keramike u Mađarskoj, Muzej grnčarije Turi u Mezeturu, koja broji nešto više od 8 hiljada keramičkih predmeta, istakla je sebi za cilj predstavljanje narodne grnčarije i posuđa. Čak 1000 predmeta Mađarskog muzeja primenjene umetnosti, koji radi u okviru Kuće tradicije u Budimpešti, predstavlja istoriju, stvaraoce i trendove narodne primenjene umetnosti. Kako u budimpeštanskim, tako i u drugim muzejima u zemlji, programi su usmereni na popularizaciju narodne umetnosti i povezani sa muzejskim radionicama za dečiji uzrast.  

Izlet u prošlost

U skanzenima, u mnogim delovima zemlje, odnosno, u etnografskim muzejima na otvorenom, možemo iskusiti život u tradicionalnom, originalnom seoskom okruženju. Etnografski muzej na otvorenom u Sentandreji predstavlja tradicionalne porte, zajedničke, sakralne i gospodarske objekte mađarskih ruralnih predela iz 18-20. veka, sa fokusom na vrste stambenih zgrada, tipičnih za pojedine krajeve. Ostali skanzeni, izgrađeni u drugim delovima zemlje, se tešnje vezuju za lokalne karakteristike, čuvajući sećanja na tipičnu seljačku kulturu određenog kraja. Narodnu arhitekturu županije Šomođ i predela Želic oživljava Etnografski muzej na otvorenom u Seni, Etnografski muzej na otvorenom u Nađvažonju predstavlja predeo Bakonja i gornjeg dela Balatona, dok Gečejski skanzen u Zalaegersegu predstavlja prošlost naselja županije Zala, uključujući, na primer, tipičan ambar iz Nađkutaša ili kolibu za pečenje rakije iz Čedea. Arhaične zgrade sa slamnatim krovom nalaze se na svom originalnom mestu u muzealnom selu Pićerser u mestu Salafe (Szalafő) u predelu Eršega.

Muzealno selo Šošto u Njiređhazi predstavlja narodnu arhitekturu županije Sabolč-Satmar-Bereg. Muzealno selo Vaš u Sombathelju okuplja karakteristične mađarske, nemačke, hrvatske i slovenačke seoske stambene kuće i druge objekte iz 27 sela županije Vaš. U Nacionalnom istorijskom parku Opustaser 19 kompleksa zgrada u okviru etnografske zbirke na otvorenom predstavljaju tradiciju različitih predela zemlje, pružajući uvid u seoski i salašarski život i zanate 19. veka. Holoke, selo pod zaštitom UNESCO-a, još uvek čuva karakteristike naselja etničke grupe Paloc sa početka 20. veka. U stvari, celo selo je jedna vrsta muzeja na otvorenom, gde je folklorna tradicija postala i ostala deo svakodnevnog života.  

OBILAZITE MAĐARSKU KAO MEŠTANI