Budapest -5 °C
Magyar Magyar

Važna, vredna, zabavna tradicija: berba

Redovi loze sa zrelim grozdovima, šaljivo prepucavanje berača, ukus sveže ceđenog grožđa, zajednička večera na kraju dana - berba može da postane nezaboravan doživljaj bilo sa članovima porodice ili sa prijateljima. 

U današnje vreme berba, kako je javnost „vidi”, više se doživljava kao zahtevan gastronomski i kulturni program, ali pošto je u Karpatskom basenu vekovima prisutno vinogradarstvo, za Mađare je to živa tradicija, pravi praznik. U regionu Alfelda (Alföld) berba grožđa počinjala je na Mihajlovo (29. septembra), dok u regionu Podunavlja tek na dan Terezije (15. oktobra), a bilo je naselja gde je početak berbe oglašen crkvenim zvonima ili pucanjem iz topa. 

Vreme mira

U 16-17. veku za vreme berbe čak su i vojnici mogli da se vrate kućama iz daleke službe, zakonodavstvo je pauziralo, a rođaci, prijatelji i poznanici iz daljine posećivali su vinorodne krajeve – s jedne strane da pomognu u berbi, s druge da zajednički proslave kada se završi. Elegantniji događaj, bal na kraju berbe došao je u modu tek kasnije, u 18-19. veku – tada se berba već završavala večerom i igrankom. U nekim gradovima se čak verovalo da, ako neko ne prisustvuje balu povodom berbe, neće se nikada udavati, ženiti. 

Razigrani praznik

Po tradiciji od rane zore radilo se uz pesmu, žene su brale grožđe, muškarci su sakupljali plodove u korpe, a potom je sledilo prerađivanje voća: mlevenje, kvašenje, gaženje, presovanje i mešanje. U međuvremenu u selima jedan deo žena već je bio zauzet pripremanjem večere: pored neizostavnih pogačica, spremala su se starinska jela (žuta supa, gulaš ili ovčiji paprikaš u kotliću, kupus sa mesom, uštipci) i ceđen je sveži sok od grožđa. 

 

Na kraju dana pesma je označavala da je sva loza obrana i da mogu doći paorska kola da vrate radnike u selo. Zatim su pozdravili domaćina, gazdu (negde je bio običaj pripremiti mu krunu od grožđa ukrašenu šarenim vrpcama), a u sumrak je počela zabava uz mnogo igre. Na primer, okačeni su grozdovi na mestu šaljivog takmičenja, neki od muškaraca igrali su ulogu čuvara grožđa, dok su drugi igrali ulogu lopova. Gubitnicima je suđeno i morali su da odsluže zabavne kazne na oduševljenje publike. Ponegde je čak organizovana i parada: u večernjoj povorci učestvovali su kralj vina, koji je bio zadužen za zabavu, i lik Bahusa, rimskog boga vina i mamurluka, obučen u crveno.

Idemo li na izlet na berbu?

Jedina mađarska vinska regija koja je deo svetske baštine, Tokaj-Heđalja (Tokaj-Hegyalja), toliko je značajno nacionalno mesto da se u tekstu Himne pesnik Ferenc Kelčei (Kölcsey Ferenc) čak zahvaljuje za grožđe koje se ovde uzgaja, od kojega se pravi božanski napitak, tokajsko vino. U regionu Tokaj-Heđaja postoji mnogo priča o lokalnim vilama koje su zaslužne za poseban ukus tokajskog vina.

 

Vrhunska vina, poznate vinarije, sjajne priče vinara, odlične pešačke staze i restorani sa prelepom panoramom mnogo obećavaju, isplati se dakle krenuti i istražiti različite vinske regije Mađarske čak i tokom sezone berbe. 

OBILAZITE MAĐARSKU KAO MEŠTANI